Da bi čovek bio motivisan ,da bi imao fokusa i da bi bio posvećen svom putu koji je izabrao za sebe , treba da se nalazi u dobrom stanju. Teško je postići dobro stanje ako niste zahvalni. Zahvalnost na onome što ti je život dao , čini da se bolje osećaš.
MO ljudi smo skloni tome da stalno nešto nam ne valja i stalno nešto bi više da imamo. A retko stanemo i razmislimo šta već imamo. Nama nikada nije ništa dovoljno . Mislimo da se život podrazumeva. MIslimo da to što imamo noge , ruke ,možemo da hodamo, što imamo krov nad glavom da je to nešto što se podrazumeva. To što mislimo apsolutno nije tačno. Danas postoje ljudi koji su veoma bolesni, neki od njih ne mogu da hodaju, neki uzimaju tonu lekova danas, neki nemaju levu ili desnu ruku, spisak je dugačak. Šta mislite kako oni žive ? Verujte da oni žive bolje nego većina ljudi jer su zahvaljni što su uopšte živi i ne retko od svog života obično takvi ljudi naprave čudo . To ne znači da ako sam ja zahvalan na tome što sam živ , što dišem ovaj vazduh da treba da sam skroman u smislu da se zadovoljavam time i da mi ništa drugo ne treba. Ne znači to. To samo značo da kad sam u stanju zahvalnosti prema životu koji mi je već puno toga dao, ja osećam prelepu životnu energiju koja mi pruža dobro stanje koje mi je potrebno da stvaram više . Čovek koji je u lošem stanju nije u stanju da stvara, kreira, da uči itd. On je u konstantom grču, neretko depresiji i ne zna kako da izadje iz toga. Možda je i svestan da se ne oseća dobro ali ne zna kako to da promeni.
Svi ljudi u sebi imaju tu energiju, tu životnu radost ali je ona negde uspavana. Deca su odličan primer, oni svet doživljavaju potpuno drugačijim očima. Oni nemaju usadjena uverenja od okoline i uživaju u trenutku u životu. Raduju se kad dobiju lizalo, kad uberu cvet, kad se igraju u pesku. Oni su totalno predani trenutnom iskustvu. To je fenomelano i nešto što možemo od njih da naučimo. Mi smo odrastanjem sebi nametnuli razna uverenja i kao slepci se držimo toga. A onda je sa vremenom nestajala i životna radost i ničemu se skoro i ne radujemo . Treba nam ko zna šta da bi u nama to se probudilo . Mi uvek mislimo o nečemu . Kako ću ovo, kako ću ono. Mi smo stalno u brizi. Brinemo za ono što je bilo , za ono što jeste i za ono što će biti . Mi sami prizivamo loše stvari i loš osećaj u sebi. Jao sutra će na poslu biti pravi pakao , ako me samo šef pogleda popreko znaću da mi se sprema otkaz, a to je sigurno zbog toga i toga. Mi od svega pravimo interpretaciju i uglavnom lošu. Navikli smo na taj stalni osećaj brige i težine. Prosto okolina je takva i onda svi reagujemo isto. Komšija brine, sestra brine, onda ću i ja da brinem jer to tako treba , verovatno sam dobar ako stalno brinem. Ako se pojavi osoba u tvom društvu koja je odlične pozitivne zarazne energije takva osoba ti je posve čudna i pitaš se šta nije u redu sa njom , odakle ta energija .
Zapamti da ŽIVOT SE NE PODRAZUMEVA. HVALA DANAS . HVALA JUTRU. HVALA OSMEHU MOG KOMŠIJE. HVALA NA TOME ŠTO ME DANAS NIŠTA NE BOLI. HVALA ŠTO SAM LEPO SPAVAO, HVALA NA PRELEPOM DANU PROVEDENOM SA MOJIM DETETOM I TAKO REDOM . ZAPIŠI SVE LEPO ŠTA TI SE DEŠAVA A NA ŠTA INAČE GOTOVO DA I NE OBRACAŠ PAŽNJU JER MISLIŠ DA TE TO SLEDUJE .
Zapiši na čemu si zahvalan danas. Možeš da radiš to desetak dana i već ćeš da uspeš da podigneš svoju energiju na viši nivo i da tako stvaraš dobar osećaj.
Dobar osećaj se vežba, kao i zahvalnost. Bitno je da stvoriš naviku da se lepo osećaš.